Azotna prihrana ozime pšenice

Setva ozime pšenice je kasnila tako da će prihrana azotnim mineralnim đubrivima biti veoma značajna, a naročito na parcelama gde predusev nije bio krompir ili neka druga povrtarska vrsta koja se intezivno đubri. Za postizanje visokih prinosa pšenice potrebna je pravovremena mineralna ishrana. Posle faze mirovanja, u početku prolećnog kretanja vegetacije neophodna je visoka koncetracija nitrata u zemljištu što se […]
Setva ozime pšenice je kasnila tako da će prihrana azotnim mineralnim đubrivima biti veoma značajna, a naročito na parcelama gde predusev nije bio krompir ili neka druga povrtarska vrsta koja se intezivno đubri. Za postizanje visokih prinosa pšenice potrebna je pravovremena mineralna ishrana.

Posle faze mirovanja, u početku prolećnog kretanja vegetacije neophodna je visoka koncetracija nitrata u zemljištu što se postiže isključivo prvom azotnom prihranom. Takođe previsoka koncetracija azota može biti i
štetna. Pre svega bi trebalo uraditi analizu N- min. metodom na osnovu koje se mogu utvrditi potrebne količine azota za pravilan rast i razviće, odnosno zadovoljavajuće prinose. Mali broj poljoprivrednih proizvođača ima tu mogućnost, odnosno, radi analize.

Prihranjivanje pšenice trebalo bi vršiti u dva navrata. Prvo posle zimskog mirovanja. Drugo prihranjivanje na početku izduživanja stabla (vlatanje).

Previsoka koncetracija azota može biti štetna:
Ako su niske temperature intezitet metabolizma je nizak što smanjuje usvajanje vode kao i hraniva. Kod viših temperatura dovodi do produžavanja vegetacije uz nisku produktivnost transpiracije. Suviše azota podstiče rast nadzemnog dela, smanjuje se otpornost na niske temperature i bolesti, biljke su plitko ukorenjene te kod kasnije pojave suše može biti glavni uzrok smanjenja prinosa.

Trenutno stanje useva je zadovoljavajuće s obzirom na vremenske uslove, kašnjenje sa setvom. Velike količine padavina u toku godine su uslovile ispiranje mineralnih elemenata u dublje slojeve zemljišta i nisu dostupne biljkama, tako da će prihranjivanje azotom biti neophodna mera, ali mora se voditi računa o vremenu prihranjivanja i količinama upotrebljenih mineralnih đubriva po hektaru. Sorte pšenice se međusobno razlikuju u potrebama za azotom pa treba biti obazriv.

Ako je pretkultura bio krompir ili neka druga povrtarska vrsta koja se intezivno đubri treba voditi računa o upotrebi azota i na takvim površinama prihrana se i ne preporučuje. Orijentacione količine azotnih đubriva na nekom srednje plodnom zemljištu bi bile oko 300 kg KAN-a po ha, ako predusev nije krompir. Pravi efekat
prihranjivanja se postiže ako bi u roku od sedam dana od prihranjivanja palo oko 10l kiše. Preporuka je koristiti KAN, a ne UREU jer je oko 70 % naših zemljišta fiziološki kiselo.

Autor: dipl.ing Borko Ivanović, PSSS Čačak

Foto: Pixabay (Hans)