Kakvog je kvaliteta hleb koji jedemo?

Prema podacima Unije pekara Srbije, u našoj zemlji dnevno se proizvede tri i po miliona vekni hleba, a prosečan stanovnik godišnje pojede oko 100 kilograma te namirnice, što je tri puta više od evropskog proseka. Povodom informacije da je prošle godine uvezeno šest tona polupečenog hleba, peciva i tosta, istražili smo kakvog je kvaliteta. O kvalitetu hleba koji se prodaje […]
Prema podacima Unije pekara Srbije, u našoj zemlji dnevno se proizvede tri i po miliona vekni hleba, a prosečan stanovnik godišnje pojede oko 100 kilograma te namirnice, što je tri puta više od evropskog proseka. Povodom informacije da je prošle godine uvezeno šest tona polupečenog hleba, peciva i tosta, istražili smo kakvog je kvaliteta.

O kvalitetu hleba koji se prodaje u novosadskim supermarketima i pekarama, mišljenja kupaca su podeljena, međutim, saglasni su u tome da ono što pekari nude ili što piše na deklaraciji, nije uvek realna slika. Bez obzira na porast broja velikih trgovinskih lanaca i savremenih lokala u kojima se na jednom mestu mogu pronaći hleb, pecivo i kuvana jela, male pekarske radionice još uvek uspevaju da zadrže stare i pridobiju nove kupce, navode u novosadskom Udruženju samostalnih zanatlija.

"Oni koji su manji, mislim da još uvek mogu na ovom tržištu da se izbore za svoje mesto, zbog toga što u zavisnosti od toga kakav je pogon, i mogućnosti u tom proizvodnom delu su različite. Tako da u manjim pekarama sigurno mogu da se potrude da utiču na to da neko dođe kod njih da kupi proizvod, pre svega ili kvalitetom, ili cenom", kaže Slobodan Stričević, iz Udruženja samostalnih zanatlija, Novi Sad.

Testo se za potrebe većeg tržišta jednim delom peče u pogonima, a dovrši na licu mesta u prodajnom objektu, što ne umanjuje kvalitet finalnog proizvoda, u odnosu na pecivo u manjim pekarama. Zamrzavanjem i dogrevanjem, hleb ne gubi ni na nutritivnoj vrednosti, ali njegov kvalitet može biti upitan ako sastojci od kojih je napravljen nisu pažljivo odabrani, kažu u Institutu za prehrambene tehnologije.

"Da bi hleb od integralnog brašna bio zdrav, on mora da bude sigurno od pšenice koja je jako dobro prečišćena. Ta pšenica mora biti kontrolisana, jer i teški metali, milfotoksini i druge za zdravlje štetne materije su prvenstveno skoncentrisane u omotaču zrna. Znači za taj hleb je jako bitna kontrola svih aspekata zdravstvene bezbednosti. Te kontrole se rade analitički i vrlo su skupe, što znači, isplati se kad se radi na veliku količinu", kaže naučna savetnica Jasna Mastilović, naučni Institut za prehrambene tehnologije, Novi Sad.

Bez obzira na bogat izbor u pekarama i supermarketima, među kupcima je i dalje najpopularniji beli, dobro narastao hleb sa najpristupačnijom cenom, dodaju na Institutu.

Izvor: RTV

Foto: Freeimages