Prednosti kupusnjača kao pokrovnih useva

Od drugih porodica koje se koriste kao pokrovni usevi, kupusnjače posebno izdvaja njihova sposobnost da oslobađaju biološki aktivna jedinjenja koja su toksična za zemljišne patogene, štetne nematode i neke korove Uvođenje pokrovnih useva u širu proizvodnu praksu moglo bi značajno da utiče na povećanje održivosti poljoprivrednih sistema. Mogu povoljno da utiču na povećanje prinosa i smanjenje troškove kod upotrebe azota […]
Od drugih porodica koje se koriste kao pokrovni usevi, kupusnjače posebno izdvaja njihova sposobnost da oslobađaju biološki aktivna jedinjenja koja su toksična za zemljišne patogene, štetne nematode i neke korove

Uvođenje pokrovnih useva u širu proizvodnu praksu moglo bi značajno da utiče na povećanje održivosti poljoprivrednih sistema. Mogu povoljno da utiču na povećanje prinosa i smanjenje troškove kod upotrebe azota i pesticida. Takođe utiču na redukciju upotrebe mehanizacije, a samim tim i na povećanje profita. Mogu doneti i niz drugih agroekonomskih pogodnosti, kao što su poboljšanje zdravlja zemljišta, sprečavanje erozije, zaštita kvaliteta vode i biološke raznolikosti, a koje se teško mogu finansijski izmeriti. Osim pravih žita i leptirnjača koje se najčešće koriste kao pokrovni usevi, sve češće se koriste biljne vrste iz porodice kupušnjača, kao što su: uljana repica, slačica, repa ugarnjača, stočna rotkva, uljana rotkva i druge.

Kupusnjače su poznate po svom brzom rastu, velikoj produkciji biomase i usvajanju velikih količina hranljivih materija. Kada su zasnovane kao ozimi pokrovni usevi mogu da ostvare pokrivenost zemljišta veću od 80%. Time zaustavljaju eroziju i guše korove, a moćnim vretenastim korenom duboko prodiru u zemljište, rastresaju ga, pa povoljno utiču na njegove fizičke osobine. Usvajaju hraniva iz dubljih slojeva zemljišta, pa ih zasnivanjem u pokrovnom usevu čine dostupnim za naredni usev. Takođe usled efekta stvaranja kisele reakcije zemljišta oko korena, pospešuju usvajanje fosfora, zbog čega su pogodne za korišćenje kao zelenišno đubrivo. Biljni ostaci kupusnjača brzo poboljšavaju strukturu i plodnost zemljišta jer imaju povoljniji C:N odnos od žita.

Ono što kupusnjače posebno izdvaja od drugih porodica čije biljne vrste se koriste kao pokrovni usevi, je njihova sposobnost da oslobađaju biološki aktivne izotiocijanate (ITC) i druga jedinjenja koja nastaju enzimskom konverzijom glukozinolata (GSL). Ova jedinjenja su toksična za zemljišne patogene, štetne nematode i neke korove. Potencijal biofumilacije kupusnjača povezan je sa efikasnošću konverzije GSL u ITC, koja može biti i do 39%.

Svojim cvetovima kupusnjače privlače veliki broj korisnih insekata polinatora, predatora i parazitoida. Uljana repica i slačica predstavljaju vrednu pčelinju pašu, pa njihovim zasnivanjem u pokrovnim usevima, između dva glavna useva ili u cvetnim zaštitnim pojasevima, može se pozitivno uticati na povećanje brojnosti korisnih insekata.

Setvu ozimih kupusnjača treba obaviti što ranije krajem leta. Prerana setva može nepovoljno da utiče na njihovo prezimljavanje, a s druge strane kašnjenje smanjuje efekat dejstva pokrovnog useva. Preporuka je da se setva obavi četiri nedelje pre ranih jesenjih mrazeva. Ako biljke pre prvih mrazeva dostignu fazu rozete (od 6 do 8 listova) većina kupusnjača dobro prezimljava. Setva kupusnjača u proleće daje slabije rezultate, a i nju treba obaviti ranije, pa se kao problem javljaju niske temperature zemljišta.

Da bi se zemljište u proleće pripremilo za setvu glavnog useva, pokrovni usevi ozimih kupusnjača uništavaju se dve do tri nedelje pre setve glavnog useva valjkom za pokrovne useve ili tarupom. Na taj način formira se sloj biljnih ostataka na površini zemljišta (malč), koji čuva zemljišnu vlagu i povećava infiltraciju vode od padavina, čime se stvaraju povoljni uslvi za zasnivanje glavnog useva. Kašnjenje sa uništavanjem dovodi do rizika da u suvim prolećima biljke u pokrovnom usevu potroše veći deo zemljišne vlage za naredni usev. Zasnivanje glavnog useva u takvim uslovima vrši se direktnom setvom (no till-bez obrade) ili delimičnom obradom (strip till) i setvom, a formirani malč kasnije u glavnom usevu sprečava pojavu korova i čuva zemljišnu vlagu.

Kupusnjače se mogu sejati na strništima početkom leta za proizvodnju biomase, kao i za biokontrolu štetnih organizama i korova. U takvim uslovima biomasa slačice tokom zime izmrzne, pa formira suvi malč. Prema rezultatima Instituta Tamiš, direktno setvom posle letnjih kiša na strništu, početkom avgusta, slačica je do vremena obrade, početkom decembra, formirala 4,5 tona po hektaru suve biomase. Ova biljna vrsta se često koristi kao biofumigant jer njena biomasa sadrži veliku koncentraciju glukozinolata.

Gajene u združenim pokrovnim usevima, kupusnjače ispoljavaju veliku konkurentnost i mogu ugušiti druge vrste u usevu (ovas, raž, deteline). Odnos količina semena mora biti izbalansiran, tako da obezbedi nesmetan rast svih komponenti u združenom usevu. Zbog sitnog semena kupusnjača združivanje sa krupnosemenim vrstama se vrši setvom u naizmenične redove. Raž se može uspešno združivati sa stočnom rotkvom koja izmrzne tokom zime, ali potiskuje zimske korove. Potrebne količine semena za raž je 120 kg/ha, a za stočnu rotkvu 15 kg.

Pored pogodnosti koje nam u pokrovnim usevima pružaju, kupusnjače mogu da dovedu do pojava bolesti, štetnih insekata i zakorovljavanja semenom u narednom usevu, pa treba obratiti pažnju na plodosmenu.

Autor: dr Vladan Ugrenović, Institut Tamiš Pančevo
Izvor: PoljoMagazin

Foto: Pixabay (guvo59)