Sistem gajenja povrća bez zemlje


Gajenje povrća u zemljištu u objekatima zaštićenog prostora ima prednost u proizvodnji, ali samo pod uslovom da je zemljište plodno a to znači da ima dobre fizičko-hemijske i mikrobiološke osobine. Ali sve te osobine zemljišta se moraju održavati obradom, đubrenjem, navodnjavanjem i drugim agrotehničkim merama. Danas je čak i kod najpovoljnijih tipova zemljišta sa visokim sadržajem humusa došlo do narušavanja […]

Gajenje povrća u zemljištu u objekatima zaštićenog prostora ima prednost u proizvodnji, ali samo pod uslovom da je zemljište plodno a to znači da ima dobre fizičko-hemijske i mikrobiološke osobine. Ali sve te osobine zemljišta se moraju održavati obradom, đubrenjem, navodnjavanjem i drugim agrotehničkim merama. Danas je čak i kod najpovoljnijih tipova zemljišta sa visokim sadržajem humusa došlo do narušavanja zemljišta tako da imamo zaslanjivanje, povećanu koncentraciju pesticida ili toksičnih količina kalijuma i fosfora sve ovo nije dobra sredina za optimalan rast i razviće biljaka.

Upravo zbog takvih rastućih problema sa zemljištima danas se uglavnom razvija proizvodnja u organskim i neorganskim čistim supstratima ili smešama.


Za organski supstrat (treset, kokosovo vlakno, ekspandirana glina) karakteristično je da imaju dobar vodni režim, sa dobrim kapacitetom za izmenu katjona.


U proizvodnji povrća u zaštićenom prostoru treba koristiti sertifikovane (sterilisane) supstrate. Od organskih supstrata koristi se treset čist ili u smeši sa perlitom, peskom i glinom, kokosovo vlakno sa visokim kapacitetom za vodu, kora drveta meka kao bor ili tvrdog kao hrast, drvena strugotina koja se često mešaju sa organskim i neorganskim supstratom i kompost sa visokim sadržajem hraniva, koji je česta komponenta zemljišnih

i organskih smeša.


Od neorganskih supstrata koristi se kamena vuna ,poliuretanska pena, perlit, vermikulit, šljunak i pesak.


Neorganski (vermikulit,perlit,kamena vuna) supstrati imaju mali kapacitet izmene katjona što uslovljava mogućnost usvajanja ili otpuštanja hranljivih materija.

Gajenje na bali slame:

Za gajenje na bali slame potrebno je 120-160t slame za 1ha proizvodnje povrća. Ovaj sistem gajenja pogoduje više vrstama kojima treba više toplote za korenov sistem i više organske materije ( paradajiz, krastavac, dinja i lubenica). Najbolje su bale od pšenične slame, a nešto lošije su ječmena i ovsena slama. Pri gajenju na balama oslobađa se

toplota i CO2 što poboljšava uslove gajenja u plasteniku. Bale se postavljaju na oko dve nedelje pred sadnju ,u toku 10-15 dana dolazi do fermentacije. U početku se bale vlaže toplom vodom 50-70 C i to 1.5-2.0 litara na 1kg slame uz dodatak mineralnih đubriva. Treba uneti 1.300gr amonijum nitrata, 840gr superfosfata 1,200gr kalijumove šalitre, 350gr kreča, 200gr magnezijum sulfata i 300gr gvožĎe sulfata na 100kg slame. Redosled

unošenja je sledeći: odmah se unosi polovina azotnog i kalijumovog đubriva uz zalivanje posle dva dana druga polovina azota i ostala mineralna đubriva, a nakon 2-3 dana kreč. Posle unošenja azota t dođe do 50C kada padne na 30C radi se sadnja rasada na plikom sloju zemlje oko 5cm ili direkno na slami.


Hidroponski način gajenja


Hidroponski načini gajenja povrća omogućavaju proizvodnju povrća uz primenu mineralnih hranljivih rastvora. Ovaj način proizvodnje omogućava kontrolisanu proizvodnju, sa pažljivim merenjem elektroprovodljivosti rastvora i korišćenjem određenih pumpi koje imaju za cilj stalno mešanje rastvora jer soli prilikom primene talože se na dno bazena.


Ova proizvodnja zahteva ispitivanje kvaliteta vode i ukoliko se u samoj vodi nalaze dosta soli takav sistem gajenja povrća nije moguć. Zahteva primenu stiroporskih kontejnera i kondukciometar za merenje EC rastvora. Kod hidroponije korenov sistem je direkno uronjen u rastvor, zato je neophodna izbalansirana ishrana u zavisnosti u kojoj fazi rasta se biljka nalazi.


Autor: dipl.ing Tanja Petrović, PSSS Niš


Foto: Pixabay (41330)


The post Sistem gajenja povrća bez zemlje appeared first on ePoljoMagazin.