Vrbički beli luk sa zaštićenim geografskim poreklom


Proizvođači prolećnog belog luka iz severnobanatskog sela Vrbica, u opštini Čoka, izborili su se da vrbički beli luk dobije zaštićeno geografsko poreklo. Svi koji su ga probali znaju da se vr­bič­ki luk ne mo­že po­re­di­ti sa uvo­znim iz Ki­ne ili bilo kojim drugim jer ima mno­go bolji ukus, sa­dr­ži vi­še eterič­nih ulja i mi­ne­ral­nih ma­te­ri­ja.I da oznaku koju je dosad […]

Proizvođači prolećnog belog luka iz severnobanatskog sela Vrbica, u opštini Čoka, izborili su se da vrbički beli luk dobije zaštićeno geografsko poreklo. Svi koji su ga probali znaju da se vr­bič­ki luk ne mo­že po­re­di­ti sa uvo­znim iz Ki­ne ili bilo kojim drugim jer ima mno­go bolji ukus, sa­dr­ži vi­še eterič­nih ulja i mi­ne­ral­nih ma­te­ri­ja.


I da oznaku koju je dosad stekao nosi s punim pravom. Radi se o auten­tič­noj sor­ti ko­ja je u u ovaj kraj do­neta pre vi­še sto­ti­na go­di­na iz oko­line Makoa i Segedina.


Vrbičko poljoprivredno gazdinstvo Arpada Mihoka i njegovih sinova, od pre četiri godine krenulo je korak dalje, ka specifičnijoj proizvodnji koja nosi dodatu vrednost – spravljanje prerađevina od belog luka, u čemu vide profit i budućnost.


Sirovine proizvode na površini od dva hektara, a teglice sa namazima i drugim prerađevinama imaju kupce na domaćem tržištu, ali se šire i na Balkanu.


Porodica Mihok prerađevine spravlja po staroj porodičnoj recepturi koja se u ovoj familiji praktikuje više od dva veka. Nosioci gazdinstva Mihok su Arpadovi sinovi, ali Arpad im svesrdno pomaže. Stariji sin Zoltan je humanitarac angažovan u svetu, pa kada već pomaže drugima, došao je do toga da neke od ideja pretoči i za pomoć Vrbici gde su mu porodični koreni. Mlađi sin Mikloš je ostao na gazdinstvu i aktivno se bavi poljoprivredom.


Pod belim lukom u ataru Vrbice je sada oko 30 hektara, rodi tri do šest tona po hektaru, već u zavisnosti ko koliko ulaže u proizvodnju i kakve su vremenske prilike. Iako su poljoprivrednici Vrbice nekada uzgajali mnogo više belog luka, potrošači su im zahvalni zbog površina koje uspevaju da održe i zbog visokokvalitetnog proizvoda koji ovi vredni povrtari stvaraju.


Arpadov sin Mikloš objašnjava kako izgleda ova proizvodnja – luk se sadi u prvoj polovini februara, isključivo ručno jer svaka glavica mora da se postavi u određeni položaj kako bi nikla i donela rod. Ritska crnica u koju se sadi luk je teško zemljište zbog kojeg su glavice sitnije i zbijenije, ali su zato pune arome i teže od krupnijih glavica koje se uglavnom prodaju u marketima. Tokom vegetacije usev se tretira najčešće prirodnim preparatima, s korovi se uklanjaju ručno.


Po Mikloševim rečima kasnije se određena količina luka čuva za sadnju naredne godine. Naravno, za zasnivanje proizvodnje se uzimaju samo krupni, zdravi i tipični čenovi.


Oznaka garantuje i lovorike na tržištu


Na Evropskom tržištu povećava se broj proizvoda sa oznakom zaštićenog geografskog porekla. Takvi proizvodi garantuju određeni nivo kvaliteta i zbog toga odgovaraju kako privredi Evrope i matičnih država tako i samim potrošačima koji se sve više okreću ovakvim produktima. Stručnjaci predviđaju da svaki region može da ima proizvode sa ovom oznakom.


Proizvodi sa oznakom geografskog porekla zauzimaju značajno mesto na svetskom i posebno na evropskom tržištu hrane s obzirom na to da je Evropa poznata po raznovrsnim poljoprivredno-prehrambenim proizvodima određene tradicije, izrade na određenim lokalitetu što omogućva uspostavu reputacije i identiteta takvih proizvoda.


Ti proizvodi imaju jasnu indikaciju porekla, ali i sistem na koji način se odvija proizvodnja.


Evropska unija još 1992. godine razvija sistem označavanja poljoprivredno prehrambenih proizvoda oznakom geografskog porekla. Taj sistem je 2006, a zatim i 2012. godine unapređen.


U Evropskoj uniji danas je registrovano 1.479 proizvoda koji imaju jedan od tri nivoa zaštite kvaliteta.


Na onlajn seminaru o proizvodima geografskog porekla agencije Smart IPARD, dr Predrag Ikonić sa Naučnog instituta za prehrambene tehnologije iz Novog Sada govorio je o tome šta čini jedan proizvod vrednim oznake geografskog porekla.


“Više faktora utiče na njihove osobine, a tu pre svega mislim na prirodne faktore geografske oblasti u kojima proizvodi nastaju kao što su klima, zemljište, hidrografija, reljef, nadmorska visina… Takođe, da li je reč o autohtonim rasama životinja, sortama biljaka… Dakle, sve ono što sa aspekta prirodnih faktori utiče i što je osobenost geografskog područja. A s druge strane, veoma značajni su i društveni faktori odnosno uticaj populacije koja živi na tom geografskom području i koja svojim posebnim znanjima i veštinama uslovljenim nacionalnostima, religijom, tradicionalnim alatima, tradicionalnim oruđem i drugim faktorima dovodi do toga da proizvod poprima specifične karakteristike, poseban kvalitet, zbog čega je na kraju krajeva, tokom decenija pa i vekova proizvodnje i konzumiranja i stekao visoku reputaciju i identitet”, kazao je Ikonić.


Sistem Evropske unije prepoznaje tri oznake kvaliteta: PDO, protected designation of Origin što je i najviši nivo, a podrazumeva proizvode koji su usko povezani sa oznakom geografske oblasti u kojima nastaju i i kod kojih sve sirovine koje se koriste u proizvodnji potiču upravo iz te geografske oblasti.


Zatim PGI ili Protected geographical indication – niži sistem sistem zaštite, a za tu oznaku potrebno je da se barem jedna od operacija proizvodnje ili prerade odvija na definisanom geografskom području dok sirovine mogu da potiču iz nekih drugih regiona i oblasti.


I poslednji, treći žig jeste TSG ili Traditional speciality guaranteed – koji ističe tradicionalni karakter proizvoda – kada je reč o procesu proizvodnje koji je u skladu sa tradicionalnom praksom ili kada je reč o sirovinama, tradicionalnim sastojcima koji se koriste pri njegovoj proizvodnji.


Ikonić objašnjava da je dobrobit ovih oznaka višestruka. Prvo, sve više potrošača okreće se upravo ovakvim proizvodima, često zbog brige o zdravlju.


“Tradicionalni proizvodi takođe vrlo često se smatraju zdravim, odnosno zdravijim od konvencionalnih proizvoda, jer se proizvode u malim serijama, proizvode se od lokalnih sirovina, bez dodataka ili sa veoma malom količinom prehrambenih aditiva. Dakle bez konzervanasa, boja, emulgatora i svega što konvencionalna prehrambena industrija veoma često i rado koristi u proizvodnji kako bi pre svega pojeftinila proces. S jedne strane potrošači smatraju ove proizvode zdravijim i mišljenja su da njihovo konzumiranje povoljno utiče na organizam. A s druge strane, tradicionalni proizvodi izazivaju posebnu vrstu emocija”, dodaje ovaj stručnjak.


Kako kroz sertifikaciju


Dr Aleksandra Novaković sa Insitituta za prehrambene tehnologije u Novom Sadu objašnjava da postupak sertifikacije oznake geografskog porekla sporovodi sertifikaciono telo koje ima ovlašćenje akreditacionog tela. Sam proces dolaska do sertifikacije izgleda ovako:


Prvi korak je inicijativa samih proizvođača u cilju formiranja interesne grupe koja će pokrenuti postupak registracije proizvoda sa oznakom geografskog porekla. Potom i sam čin registracije koji sprovodi Zavod za intelektualnu svojinu u sadejstvu sa Ministarstvom poljoprivrede. Kada su zadovoljeni svi elementi imamo registrovan proizvod koji se kao takav nalazi u registru Zavoda za intelektualnu svojinu, objašnjava ona.


U Srbiji je moguće proveriti proizvode koji imaju oznaku geografskog porekla na sajtu njihovog registra. Novaković kaže da je sertifikovanih proizvoda u Srbiji svega deset.


“Registar oznake geografskog porekla na današnji dan sadrži 65 registrovanih oznaka geografskog porekla. Nažalost, sertifikovanih proizvoda je jako malo, svega deset. Proizvodi koji danas sa pravom i u punom kapacitetu nose naziv svog imena porekla su ariljska malina, oblačinska višnja, đerdapski med, leskovački ajvar, futoški kupus, fruškogorski lipov med, sremski kulen, begečka šargarepa, pirotski kačkavalj i kačarski med”, navela je ona.


Autor: A. Bučko


Izvor: Agrosmart


Foto: Pixabay (manfredrichter)


The post Vrbički beli luk sa zaštićenim geografskim poreklom (SRB) appeared first on ePoljoMagazin.